Pitanje je sasvim na mestu - i mislim da ne postoje glupa pitanja, samo glupi odgovori.
SpikeFun ne sluzi nicemu trenutno osim trosenju mog slobodnog vremena i CPU resursa sistema na kojima trci :-)
Sto se samih simulacija tice, pitanje nivoa detalja (a, samim tim, i racunarske snage neophodne za simulaciju) neophodnog za oponasanje CNS-a nekog organizma je nereseno.
- Postoje skole misljenja koje smatraju da ce biti neophodno simulirati biohemijske reakcije na nivou molekula (videti Cajal Blue Brain Project).
- Postoje skole misljenja koje smatraju da je simulacija jonskih kanala u neuronima dovoljna (Henry Markram, Blue Brain Project).
- Postoje skole misljenja koje smatraju da je dovoljno imati fenomenoloske modele koji oponasaju elektrohemijsko ponasanje neurona a ne interne mehanizme koji do tih ponasanja dovode (vise izvora).
- A, naravno, postoje i skole misljenja koje tvrde da je inteligentno ponasanje kvantni fenomen koji se ne moze simulirati sa racunarima (Penrose & Hameroff)
...
U svakom slucaju, pitanje je i sta se tacno zeli postici. Farmaceuti zele model koji ce realno oslikavati ponasanje CNS-a kada se izlozi farmakoloskim sredstvima, informaticari zele model koji simulira inteligentno ponasanje zivotinja/ljudi, neurolozi zele model koji realno modelira bolesti i ostecenja itd...
Moj cilj je ispitivanje koliko je moguce oponasati neka stanja talamo-kortikalnog sistema sisara uz pomoc modela koji je dovoljno jednostavan za masovne simulacije, a opet - dovoljno bioloski realan tako da je u stanju da oponasa elektricna ponasanja glavnih tipova neurona koji postoje u korteksu i talamusu sisara.
Drugim recima, to je put koji se sam ucrtava - cilj je postici sve veci i veci nivo bioloske realnosti.
Bilo bi totalno naivno ocekivati nekakvu vernu replikaciju mozga u bilo kakvo dogledno vreme. Cisto primera radi, mi danas poznajemo oko 150 razlicitih neurotransmitera - gde poremecaj bilo kojeg od njih dovodi do dubokih poremecaja i bolesti centralnog nervnog sistema. Modelirati takav sistem je naravno bar jos decenijama ispred nas. SpikeFun modelira 4 (ali 4 najvaznija za CNS - gde jedan od njih predstavlja grupu).
Medjutim, to uopste ne znaci da jednostavniji sistemi ne mogu biti korisni - od nekh osnovnih eksperimenata, za koje je danas neophodno pobiti dosta zivotinja, pa do konstrukcije nekih inteligentnijih uredjaja koji bi imali rudimentirane mogucnosti CNS-a sisara, recimo vecu pouzdanost u prepoznavanju objekata.
SpikeFun modeli neurona su generalni i vezani za sisare. Nije nikakav problem to adaptirati za simulaciju neurona insekata samo sto je problem sto je daleko vise fenomenoloskih modela neurona i njihovih parametara dostupno za sisare. Razlog je verovatno sto je daleko lakse dobiti research-grant za "istrazivanje CNS-a" jedne macke ili majmuna nego bubasvabe. Slazem se da je to vrlo verovatno naopak nacin ali sta je tu je... Ja nemam kucni lab sa patch-elektrodama i zalihu bubasvaba, mrava ili pcela (sva 3 insekta su vrlo inteligentna i sa oko milion neurona u svojim nervnim sistemima) koje bih mogao da ispitujem, pa ce objavljeni modeli vezani za sisare posluziti :)
DigiCortex (ex. SpikeFun) - Cortical Neural Network Simulator:
http://www.digicortex.net/node/1 Videos:
http://www.digicortex.net/node/17 Gallery:
http://www.digicortex.net/node/25
PowerMonkey - Redyce CPU Power Waste and gain performance! -
https://github.com/psyq321/PowerMonkey