ode tema gde ne treba :-) sad ce da padne rasprava da li treba da postoje skole ili ne
Nego, da vratimo temu na pravi put
Pokusacu zbog onih koji nisu u prosveti malo da banalizujem ceo problem pa se unapred izvnjavam onima koji su u materiji malo dublje
Obrazovni sistemi u celom svetu su manje vise bili ujednaceni do odprilike 50-ih, 60-ih godina proslog veka. Imperativ je bio da se ucenicima "usadi" ogromno enciklopedijsko obrazovanje. Najveci baja je bio onaj koji je bio u mogucnosti da reprodukuje najvise podataka na zadatu temu po jedinici vremena :-)
Tokom tih 50-ih i 60-ih godina pojedine drzave uvidjaju da je takvo znanje nefunkcionalno i da ogroman broj "suvih" cinjenica nece napraviti space shuttle i odvesti astronaute na mesec. U tom periodu pocinju da se razvijaju razliciti pravci u metodici i didaktici ali su svi za cilj imali povecanje necega sto danas nazivamo KLJUCNE KOMPETENCIJE. Ako bi trebalo da najjednostavnije objasnim sta su kljucne kompetencije, to bi pokusao npr ovako
kljucne kompetencije predstavljaju osnovna (elementarna) znanja + nacini za prosirivanje osnovnih znanja. Sve sto se na ovaj nacin nadogradi od znanja predstavlja STRUCNE KOMPETENCIJE, ako se usvajanje tih novih znanja obavlja u nekom okruzenju odnosno u saradnji sa nekim pored strucnih kompetencija razvija se i SOCIJALNA kompetencija i tako dalje. Ovde cu stati da didakticarima ne oduzimam hleb.
Neke drzave su promenu paradigme zapocele jos 50-ih i 60-ih godina proslog veka a neke nisu ni do danas. Srbija je tek pre 10-ak godina stidljivo zakoracila u nesto sto se zove aktivna nastava, tek je pre 10-ak godina pocela da primenjuje vrednovanje postignuca (ne ocenjivanje) ucenika prema
Bloom-ovoj taksonomiji. Nazalost ovakvo vrednovanje se primenjuje u veoma malom broju skola. Meni ucenici iz osnovnih skola dolaze sa odlicnim uspehom a da ne znaju da "uce", ne znaju da misle... Od njih su 8 godina zahtevali da reprodukuju gradivo sto je najnizi nivo taksonomije a za to ih ocenjivali najvisim ocenama. Kada ih posle 8 godina takvog "tretmana" postavim u situaciju u kojoj sami treba da nadju resenje oni se koprcaju kao riba na suvom.
I dok veliki broj nastavnika u Srbiji nije nikada cuo za Benjamin-a Bloom-a u delu sveta kojem je stalo da ima obrazovanu decu i time obezbedi svoju buducnost se vrednovanje postignuca vrsi po revidiranoj Bloom-ovoj taksonomiji, tj po dvodimenzionalnoj taksonimiji, po Anderson - Krathwohl matrici
Nije Srbija bas potpuno odsecena od ostatka sveta sto se tice didakticke teorije, ali procenat primene novih saznanja je veoma mali. Ima u Srbiji dovoljno strucnih ljudi koji bi mogli da ova nova saznanja implementiraju u obrazovni sistem. Problem je u nastavnicima koji ne zele da uloze ni atom svoje energije za nesto novo a takvih ima nazalost dosta ali i sistemu koji takav stav nastavnika tolerise. Do koje mere je nas sistem zastareo i prevazidjen govori cinjenica da se najveci broj nastavnih programa (kurikuluma) realizuje kao i pre 50 godina. U tim nastavnim programima pise sta je nastavnik potrebno da "ispredaje" dok je tek nekoliko novih kurikuluma pisano tako da u njima stoji "Ucenik treba da ... razume..., zna..., objasni,... uradi..." Ja imam srecu da radim u skoli u kojoj su reformisani profili koji imaju ovakve nove kurikulume i mogu iz iskustva da kazem da je mnogo jasnije koja je uloga nastavnika u obrazovnom procesu.
Da rezimiram, promena paradigme u Srbiji nije nesto novo (bar ne svima) ali bi morala da se ta promena malo ubrza, malo da se omasovi inace cemo ostati na zacelju i necemo vise nikad moci uhvatiti korak sa svetom