Citat:
Automehanicari, vodoinstalateri itd se drze po pitanju cena. Znaci tesko da cete naci vodoinstalatera koji ce doci za ispod 20E. A zasto tako nesto nije moguce i sa IT serviserima....? Da li otvarati i tu temu sada....? (ili samo otvoriti neke nedeljne oglase i odgovor ce se sam javiti) :)
Pa i nije neka mudrost objasniti zašto je to tako. Srbija je još uvek kompjuterski nepismena nacija, gde računar važi za igračku, tj. nešto ne mnogo bitno u jednom domaćinstvu, i što je do pre samo par godina smatrano za luksuz (neki i danas smatraju). Sa druge strane, veš mašina, automobil, TV... su normalne stvari u jednom domaćinstvu već dugo godina, i prosečan Srbin jednostavno ne može bez njih ni dana. Mislim, zamisli da pereš veš na ruke, ili da ideš pešaka u prodavnicu, ili ne daj Bože da propustiš vesti i ne budeš obavešten šta rade zli Ameri u Iraku. Samim tim, kada se prosečnom Srbinu pokvari neka od tih stvari, a nije pod garancijom, njemu je hitno da se to popravi i spreman je da plati koliko god treba da mu se dovedu u red u najkraćem mogućem roku, dok ako je u pitanju kompjuter... ionako ga ne koristi za nešto ozbiljno, pa onda može i bez toga koji dan, a uostalom to što iskaču gole cice po ekranu i nije toliki problem, a i što kompjuter radi sporo, ma šta ima veze, nije za vrat, pa da ne može da sačeka pola sata dok pusti film. A i naći će već nekog kolegu sa posla ili malog iz komšiluka koji se razume u to, pa da baci pogled. Da se razumemo, ne kažem da niko ne koristi računar za ozbiljne stvari, ali oni koji koriste, u najvećem broju slučajeva sami znaju da instaliraju sistem, podese drajvere, očiste komp od virusa i spyware-a, instaliraju softver, zamene neko parče hardvera... i ne zovu servisere, tako da nisu ni bitni za ovu priču.
Druga stvar, posao nekog automehaničara ili servisera veš mašina fizički i jeste teži, moraju da se zavlače svuda, odršrafljuju zapekle šrafove, skinu 10 delova dok ne stignu do onog koji pravi problem i koji treba da se sređuje, pa posle sve to vratiti na mesto... dok kada je računar u pitanju, održavanje se svodi na par klikova mišem, nešto otkucanog teksta i uglavnom to bude to. Nekome ko se razume u materiju, nije teško objasniti se ne naplaćuju klikovi mišem i kuckanje po tastaturi, već znanje koje ti je omogućilo da klikneš tamo gde treba i otkucaš ono što treba, a da ne lutaš dva dana po opcijama i klikćeš na šta stigneš, rizikujući da još se još nešto zezne. Međutim, prosečan Srbin još uvek nije svestan pojma intelektualni rad, i za njega je jedini rad onaj koji uključuje čekić ili treba da se prenese nešto što je teže od 50 kilograma i onda kada mu ti dođeš, klikneš par puta na Next i Finish, Scan, ukucaš msconfig, podesiš startup... i tražiš mu pare za to, deluješ mu kao da hoćeš da ga zahebeš i odereš ga ni za šta.
I ja sam prošao sličan put kao i većina koja se javila na ovoj temi. Prvo sam bio "mali iz komšiluka koji će da oslepi pre nego što napuni osamnaest od onog sokoćala", da bih nešto kasnije kada su kompjuteri već polako počeli da se šire postao "mali iz komšiluka koji se razume u sokoćala, pa ga treba zvati upomoć kad nešto ne radi". U početku mi nije bilo teško da radi "komšijske solidarnosti TM" (bljak) odem, pogledam šta je problem, rešim šta ima, popijem sok i kafu, ne naplatim ništa i odem. Ionako sam imao druge izvore prihoda, pa mi ovo i nije delovalo preterano bitno, sve dok ljudi nisu počeli da zloupotrebljavaju to što radim, pa su se bukvalno pretplatili na mene, ono, kao da sam im dao garanciju na godinu dana, pa me zivkali svaki dan za neke gluposti (valjda videli da je džaba, pa što da ne iskoriste), pa su mi navukli na vrat još i njihove prijatelje, rođake, koga sve ne. Već sam se tada nosio mišlju da počnem debelo da naplaćujem za to što radim, ali ajde svaki put se nekako predomislim, sve kontam trebaće i oni meni nekad za nešto, i sve tako dok nije stiglo grubo otrežnjenje kada mi je stvarno nešto zatrebalo. Naime, imao ja neke drvene ploče kući koje mi nisu služile ni za šta, pa reših da napravim novi kompjuterski sto od njih i setim se jednog komšije stolara kome sam sređivao komp barem jedno 10 puta, naravno za džabe, i pomislih super, pozovem ja njega, pitam jel može nešto da mi iseče i izbuši, kaže može, napravim ja nacrt kompletnog stola, obeležim svaku ploču gde treba da se iseče, gde treba da se izbuši, kupim šrafove... odnesem kod njega i još mu kažem da ne mora da žuri, nek završi prvo posao koji ima, doći ću ja za koji dan, a ako ga ne mrzi može i da ušrafi delove, ali i ne mora, mogu to i sam... i kaže on, ma ne brini ništa, dođi za 2 dana, biće gotovo.
Odem ja, stvarno on lepo isekao sve, kompletirao sto, i pitam ga ja više onako radi kurtoazije "Koliko sam dužan ?", kad on bez blama, mrtav ozbiljan, kaže, "Evo komšo, za tebe, 5.000 dinara". Šta ću, nasmejem se, izvadim pare, platim... dođem lepo kući, stanem pred ogledalo, lupim si 2 šamara i nazovem sebe budalom i rešim da okrenem list. Ne prođe par dana, zove on mene, opet se klinci žale na komp, nešto ne radi. Nema problema, odem ja, sredim šta ima, kaže on "E hvala ti puno", a ja njemu "Nema na čemu, inače, ovo sve ukupno, za tebe komšo, 20 evra, častim te za ruke". Pogleda on u mene iznenađeno i počne "Daj bre, kojih 20 evra, samo si kliktao i kuckao...". "Pa jeste, i ti si samo seckao i buškao" kažem ja njemu i on tu valjda shvatio na šta mislim, izvadio pare i platio i od tada naplaćujem svima bez izuetaka.
To je bilo pre par godina, danas već ređe radim to održavanje, ali i kada radim imam svoj sistem. Prvo, tražim da mi se komp donese na noge, i dođe po njega sutradan, jer tako izbegavam rasprave tipa "Ma daj bre, za šta toliko, kad nisi ništa posebno uradio". Ovako, on ne zna šta sam radio, a trebao mi je ceo dan, pa samim tim lakše izvadi pare i plati. Naravno, pre nego što ga donese, pitam šta treba da se radi i kažem mu cenu unapred, da ne bude posle "nisam znao da će toliko da košta". Ako ne zna šta treba da se radi, onda mu kažem koliko košta to što ja treba da smislim šta treba da se radi, pa mu dođe na isto :) Ako baš mora da se ide na teren, unapred kažem koliko košta dolazak i to važi bez obzira da li i koliko treba da se radi. Odem pogledam, kažem šta treba da se uradi i koliko to košta, pa ako hoće da radi, uradim, a ako neće, naplatim samo dolazak i ćao.
Mislio sam da će mi biti žao da se tako ophodim prema ljudima, međutim nije tako. A i ako se desi da počnem da se preispitujem da li radim pravu stvar, samo se setim onog stolara :)
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti