Rekoh da nisam planirao da idem na koncert, jer imam previše obaveza, ali mi se ukazala prilika, i iskoristio sam je. Da je bio koncert u Nišu, Subotici, ili u Pljevljima, ponovo bih otišao, kad sam već odlučio... znači, lokacija nebitna!!! Takođe, kiša, sneg, vetar... pa postoje rešenja (kabanica, kišobran i dobra volja). Samim tim padaju u vodu priče tipa "da je bilo negde drugde, bilo bi bolje"... Pa Beograd ne bi mogao da provuče kroz svoju saobraćajnu mrežu 15k kola, to potpisujem. Smatram da je Inđija kul rešenje... što se tiče logistike.
Sad malo o koncertu... Nisu svirali "moje" pesme. Ali moje pesme nisu i pesme ostalih 50k ljudi, tako da ne mogu da se žalim. Doduše, neke pesme su MORALI da sviraju, pošto su PRVI PUT ovde. Ali... Šta sad...
Mene nije smorila kiša, čekanje u kolima dugo 3 sata, to što sam jedva stajao na nogama od umora i gladi, to što sam morao sutra rano na posao i još 1000 stvari. Popizdeo sam zato što sam video 4 tezgaroša koji su došli da "odrade" posao na najgori mogući način. Nema veze to što su sviral 1.10h. Ima veze to što nisu pošteno rekli "dobro veče", to što nisu želeli da se udube u to malo koncerta... ljudi pale baklje, skaču na hit koji znaju, svi pevaju... i onda... pauza od 2 minuta, pa neka pesma koju niko živ nije čuo, a uz to i balada... Koncert mora da se oseti, a oni to nisu uradili. Nedostatak komunikacije sa publikom, bilo kakvog razgovora (svi ruke gore, hajde zajedno ovu pesmu, neka zanimljiva pričica, ništa...) Kao da je neko ubacio CD, koji se vrti...
Oni koji pravdaju priču forama tipa "to je bio festival" i "koliko para-toliko muzike" silno greše. Pogledajte "Rock in Rio"... to je festival, i niko ne svira dugo, ali kad se popne na binu, daje sve od sebe... i to su sve velike grupe, a ne neki anonimusi koji se probijaju... Gledao sam dosta koncerata, i mogu dobro da razlikujem trud od tezgarenja. Da se ne ponavljam sa pričom o Moloku na exitu...
Što se tiče onog sa parama i muzikom, pa šta treba da rade pavači koji se pojave na private žurkama gde pevaju za mladence, ili društvance od 20 ljudi, i za to dobiju par miliona... da se je.u sa slavljenicom kojoj je tata poklonio Hulia Iglesiasa za rođendan... ma haj`te,molim vas... To što u UK karta košta 150GBP, to je njihov problem, a ne moj. To bi bilo isto kao da ja sad treba da jedem breskve veličine trešnje, samo zato što su ovde jeftine, a u Londonu su velike kao lubenice, jer su skupe... Koncert Pepersa košta toliko i toliko, bio on u BG, UK ili Ugandi. Neki uslovi se moraju ispuniti koje bend traži, i to je to. A druga je stvar da li taj bend ŽELI da svira, kome, na koji način i koliko dugo.
Žali Bože vremena koje trošim i tastature koju habam zbog tih pacera...
The Cold War couldn't kill you. Hollywood could.